Bili ste ovih dana u Zagrebu i imali prigodu razgovarati i razmijeniti mišljenja s ključnim ministrima u Milanovićevoj vladi. Neki su posumnjali u dobronamjernost pa i siju strah od nove “lijeve” Vlade RH. Kakvi su Vaši dojmovi, ima li razloga za defetizam ili će to biti odgovorna Vlada sa zdravim kontinuitetom vođenja politika spram BiH i Hrvata u ovoj državi?

- Ja sam prioritetno s najvišim dužnosnicima Vlade RH vodio razgovore o kulturi i pomoći Hrvatima u BiH u toj oblasti, apsolutno svjestan kako se Hrvatska u posljednje vrijeme i u razdoblju vladavine HDZ-a opredijelila za dominantu politiku pomoći Hrvatima u BiH upravo u sferi kulture, zdravstva, obrazovanja i povratka. Čini mi se sasvim logičnim da sam nametnuo tu temu i želio se upoznati kako nova Vlada premijera Zorana Milanovića, u razdoblju teške financijske krize, promatra i misli pomagati Hrvatima u BiH. Odmah moram kazati, moji su dojmovi vrlo povoljni. Razgovarao sam s ministricom vanjskih poslova Vesnom Pusić, ministrom sporta i obrazovanja Željkom Jovanovićem i ministricom kulture Andreom Zlatar. Prema onome što sam čuo, odnos Vlade RH prema Hrvatima u cijeloj državi BiH će biti transparentniji, konkretniji , kompletniji i sveobuhvatniji. To će biti odnos prema Hrvatima u cijeloj BiH pa, rekao bih, pravedniji nego što ga je prijašnja Vlada imala. Šefica hrvatske diplomacije gospođa Pusić ima vrlo korektan stav prema BiH, iznimno je dobro upućena u političku zbilju i svu složenost odnosa u našoj zemlji. Ali, ipak treba sačekati i vidjeti kakva će djela biti. Znam da će ovo izazvati kod nekih gnjev i nezadovoljstvo i da će krivo tumačiti, ali ja moram kazati kako je težište dosadašnje pomoći pa i političkih odnosa bilo usmjereno pretjerano prema Hercegovini što pokazuju brojni podaci i činjenice. Naravno, situacija je u BiH komplicirana, na sceni tri nacionalna politička i druga korpusa, po Ustavu ravnopravna i s različitim političkim koncepcijama. Nitko ne gaji iluzije da je BiH složena zemlja i da postoje različiti pogledi na njezinu budućnost i uređenje iz Banje Luke, Mostara ili Sarajeva. Što se Hrvata tiče, ja mislim da je vrlo bitno, i to sam zamolio ministricu Pusić, da se prošire vidici na čitavu BiH. Smatram kako s njezine strane neće biti nikakvih problema, ona odavno razumije stanje, položaj i interese svih Hrvata u BiH, ali i strateške interese hrvatske države. E, sada kako će se to pragmatično provoditi, ostaje za vidjeti. U mnogome to ovisi i o Vladi BiH. Rečeno je da cijeli vrh Hrvatske Vlade uskoro dolazi u BiH i odlučan je pokušati riješiti otvorena pitanja između BiH i Hrvatske. Bit će to prvi službeni odlazak Milanovićeve Vlade izvan RH, što je već i simbolički važno, ali se čeka partner, odnosno novo Vijeće ministara BiH.

Jeste li u kontekstu pomoći hrvatskim kulturnim institucijama i društvima u BiH tražili i veću i konkretniju pomoć Napretku?

- Napretku treba pravedna i zaslužena potpora, a ne nikakve privilegije. Mi razumijemo tešku gospodarsku situaciju u Hrvatskoj, zahvaljujemo na dosadašnjoj vrlo značajnoj pomoći , međutim, ja sam sebi kao predsjednik Napretka uzeo za pravo provjeriti kod novih hrvatskih vlasti njihovo opredjeljenje za jačanje kulture u Hrvata na cijelom području BiH i pomoći konkretnim projektima koji su vitalni za opstanak Hrvata u ovoj državi. Mi zapravo samo želimo da se poštuje kriterij uspješnosti i rezultata rada i da se kod svake podjele, makar i skromnih, sredstava vodi računa o onima koji se požrtvovano i uspješno bore za hrvatsku kulturu i promoviranje nacionalnih interesa u cijeloj BiH. HKD Napredak je prevažan, on se dokazao i zaslužuje barem ravnopravni status, što često nije imao niti u Zagrebu niti u Mostaru. Moram kazati kako sam vrlo zadovoljan razgovorima s ministricom kulture prof. Zlatar. Ona poznaje rad Napretka i voli naše društvo. Niti jednoga trenutka nisam posumnjao da će pomoći koliko god to bude u njezinoj moći. Također, i ministar obrazovanja i sporta Jovanović je podržao projekt Vrhbosanske nadbiskupije, Franjevačke provincije i Napretka o osnivanju Vrhbosanskoga sveučilišta. To bi bila kontinuirana pomoć jer je i prošla Vlada obećala potporu, a bez njihove pomoći mi ne možemo krenuti u realizaciju iznimno važnoga projekta za Hrvate u BiH. Svi su podržali Napredak i projekte iz oblasti kulture i obrazovanja i sada slijedi vidjeti što će od tih obećanja bit i ispunjeno. Želio sam ih uvjeriti daje za RH lakše, učinkovitije i jeftinije promicati hrvatsku kulturu u BiH preko Matice, drugih društva i Napretka nego to raditi izravno iz RH. Uostalom, mi smo to svi i dosad činili.

Rijaset IZ-a BiH je ovih dana silno optužio kardinala Vinka Puljića da širi laži, vrijeđa “komšije” Bošnjake muslimane i nepotrebno radikalizira problem vehabijskoga pokreta, odnosno širenje islamskoga radikalizma. Kardinal je te optužbe odbacio, međutim, ostaje gorak okus da neki možda žele spočitati i posumnjati u kardinalovo opredjeljenje za jačanje i opstanak BiH, njegov doprinos izgradnji mira i povjerenja među narodima u BiH. Kako Vi komentirate ove međusobne verbalne prepiske?

- Moram priznati kako nerado komentiram takve stvari jer je to osjetljiv problem i nelagodno je ulaziti u probleme druge vjerske zajednice. Odmah se suočite s negodovanjem i negativnim reakcijama. U BiH se često miješaju nacionalna i politička pitanja s vjerskim. Ljudi su jako osjetljivi na ta pitanja i najčešće ljudi samo gledaju na čijoj ste strani, pa bi stoga i meni bolje bilo šutjeti, ali to je linija manjeg otpora. Bilo bi krivo i nekorektno posumnjati i dovesti u pitanje kardinalovo opredjeljenje za mir i jačanje države BiH. Odgovorno tvrdim da je Katolička crkva, na čelu sa nadbiskupom Vinkom Puljićem, dala veliki doprinos opstanku BIH i sada je istinski i iskreno opredijeljena za cjelovitu državu BIH. Nebrojeno smo puta to dokazali konkretnim humanitarnim akcijama i lobiranjima po svijetu, raznim porukama. Neki drugi se ponašaju kolebljivo, nemaju viziju ili se žele zatvoriti u entitetske tvorevine. Katolička crkva nikad nije oklijevala niti imala rezervnu opciju osim cjelovite države. I ovih dna je to Vatikan potvrdio. U tom smislu optužbe na račun kardinala Vinka Puljića su neprihvatljive i anakrone. S druge strane, smatram kako nije trebalo doći do javnih rasprava. Sporna pitanja trebali bi u miru uz kavu rješavati poglavari Katoličke crkve i Islamske zajednice. Mišljenja sam da imamo previše napetosti od politike da bi je trebali još dodavati i vjerski poglavari. Njihovo je poslanje ipak mirotvorstvo, naravno na dobrim i iskrenim temeljima. Ali, treba otvoreno kazati kako problem mudžahedina i vehabija postoji i on je, prije svega, problem Islamske zajednice u BIH, i još više državnih institucija. Problem postoji, to se ne može osporiti niti negirati. Ja sam i 1993. godine kazao tadašnjem predsjedniku Vlade BiH Harisu Silajdžiću da, ako vehabije dođu u BiH i to iziđe u svjetsku javnost, BiH se neće nikada moći oprati od toga. Na kraju, bez obzira na sve probleme, mislim da je vrlo važno razvijati dijalog i prijateljske odnose. I dalje smatram da je poslanje BiH dijalog i ekumenizam. Nitko ne može biti sretan ako su drugi pored njega nesretni.

Upravo se na zagovoru za dijalog i praštanje “branio” banjolučki biskup dr. Franjo Komarica kada su ga mnogi optuživali što je od Milorada Dodika na Dan RS-a primio Orden časti. Smatrate li Vi da je biskup postupio ispravno?

- Prvo ću reći da osobno biskupa Franju Komaricu izuzetno cijenim, smatram ga herojem i velikim čovjekom. No, smatram da je šteta što je primio taj orden. Da se razumijemo, Dodik je legalni predsjednik RS-a, koliko god se to nekome sviđalo ili ne. Biskup ili bilo tko drugi se mora s njim sastajati, ali je drugo primati orden. Dan RS-a 9. siječnja nije nikakav daytonski RS, nego da bude jasnije, to je osnivanje “SAO Krajine”. Ona je poubijala na tisuća Hrvata, Bošnjaka i protjerala s njihovih stoljetnih ognjišta više od 200 tisuća Hrvata, zatim Bošnjaka. Neistina je i to izrečena u našoj zemlji od predsjednika Srbije Borisa Tadića, koja je također sudjelovala vrlo izravno u stvaranju svih SAO i u svim ubijanjima, da je RS odgovor na stvaranje samostalne BiH. Pa referendum je bio 29. veljače i 1. ožujka 1992. Dakle, to je krivotvorenje povijesnih činjenica. Praštati apsolutno treba, međutim, za praštanje i u ispovijedi se traži da se netko pokaje i da nadoknadi štetu. Ako to učini Dodik i vlast u RS-u, onda se može ići dalje.

U povodu intervjua koji je kardinal Vinko Puljić dao za Katoličku tiskovnu agenciju, u kojem je govorio o povratu imovine Islamske zajednice u Travniku, izgradnji džamija u Sarajevu i određenim teškim iskustvima s vehabijama oglasio se Rijaset Islamske zajednice u BiH koji je od Puljića zatražio da precizira o kakvim “određenim teškim iskustvima s vehabijama” govori.

Rijaset u priopćenju podsjeća na “španjolsku inkviziciju” i činjenicu da se Crkva nekoliko puta javno ograđivala od ove pojave te podržala pravo na “slobodu savjesti” svakog čovjeka.

Istaknuto je da Katolička crkva ima velike zasluge za promociju slobode mišljenja i govora u vrijeme komunističkih režima u jugoistočnoj Europi te da je papa Ivan Pavo II. zasigurno jedna od najsvjetlijih ličnosti u dvadesetom stoljeću u borbi za oslobađanje čovjeka od totalitarnih sustava u kojem su vjera i moral bili ugroženi i gaženi.

“To su, dakle, dva različita modela iz povijesti, koji nam govore o Katoličkoj crkvi i njenom odnosu prema pravu i slobodi na vjeru i vjerovanje drugog i drugačijeg. Pošto su mudri ljudi već primijetili da se povijest uglavnom ponavlja, nas muslimane Bošnjake zanima koji je od ova dva ‘povijesna modela’ Katoličke crkve bliži nadbiskupu vrhbosanskom Vinku kardinalu Puljiću?”, stoji u priopćenju.

U saopćenju je izražena bojazan da je, “sudeći po nedavnim izjavama svjetskim i domaćim agencijama kardinalu Puljiću bliži model španjolske inkvizicije jer mu smetaju vehabije zbog njihovog učenja i djelovanja”.

“Bilo bi dobro da kardinal Puljić na konkretnom primjeru pokaže kakva je to vrsta ‘iskustva’ i što on podrazumijeva pod ‘određena teška iskustva s vehabijama’ koje je imao i da li su ta protuzakonita djela ostala nesankcionirana”, stoji dalje u priopćenju.

Pojašnjavaju da ne postoji nigdje u svijetu, pa tako ni kod nas, grupa ili organizacija koja sebe naziva “vehabije”, a i da postoji ona “ima pravo na svoja ‘učenja i djelovanja’ kao i svaka grupa na svijetu, ali nema pravo ugrožavati slobodu i pravo drugoga i drugačijeg, kršiti zakone, širiti strah i mržnju”.

Problem je, smatraju u Rijasetu, što se počne s lovom na “vehabije”, a završi se logorima, progonima, ubijanjima i genocidom nad običnim, “finim”, “starim” muslimanima Bošnjacima.

“Zar nije bilo tako ’90. godina prošlog stoljeća. Počelo se s islamskim fundamentalistima, a završilo s logorima u Gabeli, Dretelju i teškim zločinom u Ahmićima nad muslimanima Bošnjacima. Prema tome, neprimjereno je da se Crkva ili vjerska zajednica miješa u poslove druge Crkve ili vjerske zajednice, posebno kad se radi o doktrinarnim pitanjima, a to će reći o ‘slobodi savjesti’ pojedinca i grupe”, ističe se u priopćenju.

Iz Rijaseta ističu da Islamska zajednica u BiH čuva i razvija vjekovnu “islamsku tradiciju Bošnjaka” koja se u nijansama razlikuje od učenja i djelovanja nekih drugih “islamskih tradicija” u muslimanskom svijetu.

“Islamska zajednica u BiH ima pravo i obavezu brinuti o svim muslimanima, pa i o onima koji nisu u potpunosti u skladu s njenom službenom teologijom”, stoji u priopćenju.

Rijaset, uime reisu-l-uleme dr. Mustafe Cerića, poziva kardinala Puljiću da, “ako mu je zaista stalo do istinskog suživota i tolerancije između katolika i muslimana u BiH” njih dvojica posjete sva mjesta gdje zajedno ili jedni pored drugih žive katolici i muslimani, uključujući Travnik i Bugojno, ali i Mostar i Prozor, te da se na licu mjesta uvjere u jednakopravnost svojih vjernika, kako tamo gdje su katolici Hrvati većina tako i tamo gdje su muslimani Bošnjaci većina.

“Ako je kardinal Puljić konačno spreman da se odazove reisu-l-uleminom pozivu, koji čeka na kardinalov pozitivan odgovor više od deset godina, onda će to biti znak da Katolička crkva s nadbiskupom vrhbosanskim Vinkom kardinalom Puljićem uzima drugi povijesni model kojeg je ustanovio bivši Papa Ivan Pavao II, kojem i ovoga puta izražavamo poštovanje i zahvalnost za sve što je učinio za čovječanstvo, posebno za naš grad Sarajevo i našu zemlju BiH”, navedeno je u priopćenju Rijaseta Islamske zajednice u BiH.

Služba za odnose s javnošću Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini u svom Saopćenju od 20. siječnja ove godine spominje Vaš pohod Australiji. O kakvom se pohodu radi i koliko su točne riječi koje su prenijeli mediji?

Kardinal Puljić: Vijest da sam bio u Australiji potpuno je netočna jer sam tamo bio posljednji put 1995. godine. Kako sada stvari stoje, vjerojatno tamo neću ni ići u skoro vrijeme. Riječ je o mom putu u njemačku crkvenu institucije „Kirche in Not“ (Crkva u nevolji) u gradu Königstein nedaleko od Frankfurta. U razgovoru s predstavnicima ove institucije, koja nam trajno pomaže u raznim socijalnim i drugim projektima i na čemu smo im jako zahvalni, govorio sam i o stanju u Bosni i Hercegovini odnosno djelovanju Katoličke Crkve. Žao mi je da su od svega uzete samo neke moje misli koje nisu sasvim točno prenesene iako je bilo riječi o onome što je napisano.

U priopćenju se spominje da su katolici sistematski dovedeni u neravnopravan položaj. Možete li to pojasniti i zašto i kome može smetati traženje jednakopravnosti?

Kardinal: Mislim da u političkom smislu u Bosni i Hercegovini općenito onaj, koji je jači, smatra da ima privilegije u odnosu na manjinu. Tako se događa na cijelom prostoru BiH. Ako su Hrvati, koji su u ogromnoj većini katolici, na većem dijelu BiH u manjini, onda nije teško zaključiti da sve teže postižu jednaka prava na raznim razinama. Oni koji imaju neke prednosti u politici, ne žele se odreći tih prednosti kako bi se stvorio balans jednakih prava.

Spominje se i povratak imovine Islamskoj zajednici i nevraćanje imovine Katoličkoj Crkvi. O čemu se točno radi?

Kardinal: O temi vraćanja imovine puno se govori, a poznato je da još nije donesen zakon o restituciji, nego lokalne vlasti često vraćaju svojima imovinu na korištenje dok nerijetko ne vraćaju onima koji su manje brojni. Općenito govoreći svi teško dolazimo do svoje imovine tamo gdje smo manje brojni, a nerijetko i tamo gdje smo brojni jer se imovina teško vraća. I danas neka svoja zdanja otkupljujemo i imamo velikih problema da ih proknjižimo jer su već mijenjali nekoliko vlasnika. Naveo sam im primjer Travnika u kojem su vlasti vratili na korištenje imovinu Islamskoj vjerskoj zajednici, a više od sedam godina ne žele izvršiti presudu Doma za ljudska prava i vratiti dio zgrade Nadbiskupske gimnazije u tom gradu, a ta zgrada za Vrhbosansku nadbiskupiju ima osobitu važnost.

U kojem kontekstu ste spominjali izgradnju džamija?

Kardinal: Izgradnju džamija spominjao sam u kontekstu dobivanja dozvola za izgradnju odnosno administrativnih poteškoća koje imamo na pojedinim mjestima kada je riječi o dobivanju dozvola za izgradnju pojedine crkve. Spomenuo sam i primjer Sarajeva u kojem vlasti daju dozvole za izgradnju džamija dok mi ni nakon trinaest godina traženja ne uspijevamo dobiti dozvolu za izgradnju crkve na Grbavici. Prema dokumentima Islamskoj zajednici je darovano zemljište za izgradnju džamije u Općini Novo Sarajevo dok mi moramo platiti lokacijsko zemljište za gradnju crkve na Grbavici iako nam je oduzeto toliko zemlje koju nam ne vraćaju. Dakle, sve je to povezano s vlastima koje daju dozvole, a ne sa Islamskom zajednicom, a još manje s odnosom prema komšijama ili susjedima.

Mediji prenose da ste govorili i o broju vehabija. U čemu se izražava zabrinutost katolika u vezi s njima?

Kardinal: Pitali su me i o broju članova vehabijskog pokreta u BiH, na što sam im odgovorio da mediji govore o brojci od tri do pet tisuća te da je to drugačiji mentalitet od onih muslimana i kulture u BiH koje mi poznajemo. Ipak, mora se priznati da postoje određena teška iskustva u vezi s njima pa ne treba čuditi što se ukazuje na strah u vezi s njihovim učenjem i djelovanjem.

U vrlo oštrom i nimalo „komšijskom“ Saopćenju Rijaseta optužuju Vas da ste otišli u Australiju da optužite „svoj grad, svoju zemlju i svoje komšije muslimane Bošnjake“ i na taj način pokazali „dva lica, jedno za međunarodnu a drugo za domaću javnost“ . Kako odgovarate na takve optužbe?

Kardinal: To su nekorektne optužbe. Zar netko ima veće pravo voljeti ovaj grad od mene? Upravo zato što ga volim, želim da u njemu vlada pravednost i jednakopravnost. I u teškim vremenima ostao sam u ovom gradu govoreći iz ljubavi prema svome gradu i svojoj zemlji. Ako me moj grad i moja zemlja ne želi čuti, a govorio sam toliko puta, onda se ne treba čuditi što moram o tome progovoriti i šire. Nebrojeno puta sam govorio i molio dozvolu za gradnju crkve na Grbavici kao i tražio povrat dijela zgrade Nadbiskupske gimnazije u Travniku. Nikad ne govorim protiv muslimana nego protiv diskriminacije.

Poznata je Vaša trajna privrženost dijalogu o čemu dovoljno svjedoči činjenica da jedino Vi osobno kao vjerski poglavar sudjelujete na sjednicama Međureligijskog vijeća od njegova osnutka do danas. Kakva je Vaša poruka u vezi s dijalogom?

Kardinal: Nama nema drugog puta nego tražiti put razumijevanja i uzajamnog prihvaćanja i poštivanja. To je moguće samo na temeljima istine i jednakih prava. Na tome ću ustrajavati i dalje

Kakva je Vaša poruka ljudima u BiH?

Kardinal: Ova zemlja i ovi ljudi koji u njoj žive moraju poći putem načela: što tražim za sebe, to moram priznati i drugome.

Izvor: KTA

Piše: Berislav Jurič | bitno.ba

Došlo je i to na red. Nakon godina šutnje, poziva na mir, na zajedništvo, na praštanje, te tek poneko nespretno bockanje, na površinu je isplivala i prepirka vjerskih vođa. Na površinu mutnih istina zagađene zemlje isplivala je činjenica da još uvijek nije prestalo.

Nasjeli su i oni u čijim rukama zveckaju molitve za sve naše izgubljene duše, pa su krenula prepucavanja Rijaseta i Biskupije, Cerića i Puljića i njihovih vojnika, što u civilu, što u svećeničkim, nekrpljenim haljama.

Dok narod zatupljen skandaloznim, senzacionalnim i nadasve huškačkim zapljenjenim poruklama s televizija, negdje u kutku duše koji je neiskvaren, još uvijek misli kako može bolje, kako možemo skupa, čuvari naših duša isplazili su jezike.

Ispadoše glavni problem vehabije, a kardinal Puljić kukavica jer je o njima progovorio tek na ”dalekom kontinetu”. S druge strane na vješti volej, uvijek spreman za miješanje poput kakvog začina, dočekao je Cerić izjave o bradonjama od kojih se nikada nije ogradio. I dok se većina njegovih vjernika zgraža nad ljudima koji nisu dobri ni za čiji imidž, posebno ne za imidž zemlje koja imidža skoro da i nema, i koji nikada nisu pripadali u ono multikulturalno čime se busaju, Cerić šuti. Progovara kad Puljić napada. Puljić progovara kad ga tjeraju iz stana i kad je daleko.

I onda se aktivira vojska. Umjesto na koljenima i sklopljenih ruku, da izmole milost svojim posrnulim narodima, puca se po medijima – Tko je kriv za koju riječ ili za šutnju? Umjesto da za milostiju, koju im narodi nikada nisu uskratili, izmole milost za izgubljene ovce, koje zbog gladi i mržnje sve manje gledaju svoju braću i sestre, vjerske glavešine popuštaju pod učmalim zrakom Bosne i Hercegovine, odbacuju krunice i tespihe i navlače rukavice.

Čašice razgovora na domjencima i priče kako smo stoljećima živjeli skupa padaju u vodu. Draga braćo i sestre, nešto nije u redu, jer oni koji pozivaju na mir svađaju se.

Od Cerića je javnost navikla na reagiranje. Dok mu ”obični” i obrijani vjernici zamjeraju prelagodan život, dizao je glas na sve na što mu se mogao dići, prizivao proljeća tjerao Djeda Mraza, gledao kako se priča o zabrani nove godine i bio začin svakoj imalo uzavreloj čorbi.

A u cijelu priču upleo se i Puljić. Tek tamo na ”dalekom kontinetu” priznao je da džamija ima više nego crkvi, da među nama ima nekih čudnih ljudi. Sve ono što nije rekao Ceriću uz čašicu pred božićnom jelkom.

Trebali bismo se zabrinuti, bez obzira kojem Bogu se klanjali i kojeg proklinjali. U zemlji punoj nerazumijevanja i nametnute mržnje, vjerske vođe započele su svoj meč. A nije dobro kad se bogovi posvađaju, pogotovo ne u zemlji u kojoj nema tko moliti da nam bude bolje.

Kardinal Puljić je za nedavnog boravka u Australiji tijekom posjeta katoličkoj humanitarnoj organizaciji “Pomoć crkve u nevolji” izjavio kako je, među ostalim, zabrinut zbog činjenice da u BiH ima između tri i pet tisuća vehabija koji nastoje steći utjecaj u društvu. Kako je prenijela agencija ACN News a citirali mediji u BiH, vrhbosanski je nadbiskup izjavio da nitko nema hrabrosti poduzeti bilo što da bi ih spriječio u takvim nakanama.

Također je podsjetio na rastuću islamizaciju u BiH temeljenu na petrodolarima iz zemalja poput Saudijske Arabije a pri tom je ukazao i na nepovoljni položaj u kojemu su katolici u BiH.

Rijaset (poglavarstvo) Islamske zajednice u BiH je na ova kardinalova upozorenja reagirao priopćenjem u kojemu je vrhbosanskog nadbiskupa optužio za dvoličnost tvrdeći kako jedno govori u BiH a drugo izvan njenih granica.

“Kardinal je otišao u Australiju da optuži svoj grad, svoju zemlju i svoje susjede Bošnjake zbog toga što podižu džamije i zbog toga što među njima ima između tri i pet tisuća vehabija ali državna vlast nema hrabrosti da ih ‘očisti’ kao što su imale one vlasti što su očistile Bošnjake iz prozora, Stoca, Mostara, Čapljine, Livna…”, stoji u priopćenju.

Ivo Tomašević je ovo komentirao podsjećajući na činjenicu da je kardinal Puljić zabrinutost vjernika pojavom vehabija opetovano isticao i ranije tijekom susreta s predstavnicima Islamske zajednice uključujući reisa Mustafu Cerića. “Vehabije izazivaju zabrinutost kod mnogih katolika i kardinal to stalno govori”, kazao je Tomašević.

Podsjetio je i na činjenicu da danas malo tko govori o Hrvatima prognanim iz, primjerice bugojanskog kraja ili iz Grabovice no ipak je istaknuo kako bi temeljna zadaća vjerskih zajednica i njihovih vođa trebalo biti zagovaranje dijaloga koji će pomoći eliminiranju postojećih strahova.

“Vjerskim poglavarima mora biti stalo do mira temeljenog na dijalogu i razumijevanju”, istaknuo je Tomašević dodajući kako je u slučaju vehabija odgovornost Islamske zajednice da se prema tom pitanju postavi na pravi način.

Na činjenicu da u BiH postoji najmanje tri tisuće vehabija koji mogu biti potencijalni sigurnosni problem prošle je godine u istupu u državnom parlamentu upozorio i ravnatelj Obavještajno-sigurnosne agencije BiH (OSA) Almir Džuvo koji je nakon toga također bio metom kritike Islamske zajednice.

Kasnije se ispostavilo kako je Mevlid Jašarević koji je u listopadu prošle godine pucao na američko veleposlanstvo u Sarajevu također bio pripadnikom vehabijskog pokreta.

U priopćenju za javnost Rijaseta IZ u BiH podsjeća se da je reisu-l-ulema Mustafa ef. Cerić nedavno posjetio Ured kardinala Puljića u Sarajevu, gdje se “zadržao u dužem prijateljskom i komšijskom razgovoru”.

“Tim povodom je izdano i zajedničko priopćenje u kojem su dva vjerska poglavara pozvali na dijalog, smirivanje tenzija u društvu i istaknuli da njihovo zajedničko djelovanje na širenju međuvjerskog dijaloga ima europski i svjetski značaj, ako se zna da je reisu-l-ulema Cerić aktivni sudionik Muslimansko-katoličkog foruma na svjetskoj razini te da je Saint Egidio, katoličko udruženje iz Rima, odlučilo da ove godine u rujnu održi svoj godišnji međunarodni susret za mir u Sarajevu”, stoji u priopćenju.

Navodi se da je to bila prigoda da kardinal Puljić iznese reisu Ceriću stavove spomenute u Australiji, a ne da to čini izvan BiH.

Umjesto toga, ističe se u priopćenju, nadbiskup Puljić je otišao u humanitarnu, odnosno misionarsku katoličku organizaciju “Pomoć crkvi u nevolji” (ACN), u Blektaunu u Australiji, “da optuži svoj grad, svoju zemlju i svoje komšije muslimane Bošnjake zbog toga što podižu džamije, što među njima ima između 3000 i 5000 ‘vehabija’, ali državna vlast nema hrabrosti da ih ‘očisti’, kao što su imale one vlasti što očistiše muslimane Bošnjake iz Prozora, Stoca, Mostara, Čapljine, Livna itd”.

Naglašava se da je kardinal optužio svoje susjede muslimane Bošnjake za islamizaciju Bošnjaka, koji su skoro bili pristali na deislamizaciju tijekom proteklih nekoliko desetljeća.

“Proces deislamizacije Bošnjaka je, na žalost kardinala Puljića, zaustavljen. A zaustavili su ga muslimani koji su preživjeli genocid, logore Gabela, Heliodrom i druga mjesta, koji su prolazeći kroz golgotu stradanja i mučenja vratili svoj ponos na islam, na svoje ime, na svoju tradiciju, na svoju kulturu, na svoju zemlju, koji ne daju na sebe, koji se uspješno brane od deislamizacije tako što prihvataju da uče o islamu i da ga prakticiraju, pa im je islamizacija draga”, stoji dalje u priopćenju.

Također se dodaje da je Puljić mogao “obavijestiti svoju braću katolike” u Blektaunu u Australiji o broju ubijenih muslimana Bošnjaka u Ahmićima, o tome tko je srušio Stari most u Mostaru, kazati im i broj muslimana Bošnjaka koji su bili zatočeni u logorima po Hercegovini koje su držali Hrvati katolici, te broj optuženih katolika Hrvata za ratni zločin u BiH.

“No, unatoč svemu Islamska zajednica u BiH ostaje dosljedna svome obećanju da se u Sarajevu, ako Bog da, održe međunarodni susreti za mir i na taj način pokaže i demantira sve tužbe i optužbe koje nas ovih dana pogađaju sinkronizirano i od istočnog i od zapadnog susjeda”, zaključuje se u priopćenju Rijaseta IZ u BiH.

Kako je javila ova agencija, a prenio Avaz, kardinal Puljić tom prilikom je izjavio da su muslimanski centri i džamije sagrađeni u mnogim mjestima u BiH, i to od petrodolara iz Saudijske Arabije. Poglavar Katoličke crkve u BiH, kako prenosi “ACN News”, potcrtao je da je samo u Sarajevu sagrađeno barem 70 novih džamija.

- U BiH ima između 3.000 i 5.000 vehabija, koje nastoje da steknu utjecaj u društvu. Nitko u vlastima nema hrabrosti da učini bilo što da bi spriječio takav razvoj. S druge strane, na tržištu rada, u školama i u drugim sferama društvenog života, katolici su sistemski u nepovoljnom položaju. Cilj je uvjeriti ih da napuste zemlju – rekao je tom prilikom nadbiskup vhrbosanski.

Kardinal Puljić kazao je da zemljišta i objekti koji su Katoličkoj crkvi oduzeti još u vrijeme  komunizma, danas još nisu vraćeni, dok je “muslimanima vraćena sva imovina”

Kako je javila kta, Božićnom primanju odazvali su se i najviši državni predstavnici vlasti na čelu s članom Predsjedništva BiH Bakirom Izetbegovićem i zamjenikom predsjedatelja Vijeća ministara Draganom Vrankićem te predsjedateljem Zastupničkog doma Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine Denisom Bećirovićem, zatim entitetski predstavnici vlasti predvođeni predsjednikom Federacije BiH Živkom Budimirom, predsjednikom Vlade Nerminom Nikšićem i predsjedajućim Predstavničkog doma Parlamenta Federacije BiH Denisom Zvizdićem te kantonalni, gradski i općinski predstavnici vlasti među kojima je bio i sarajevski gradonačelnik Alija Behmen.

Reis Cerić i kardinal Puljić opušteno su razgovarali tokom ovog primanja i svakako da prijateljsko ozračje koje je vidljivo na fotografijama s prijema, šalje pozitivnu poruku o toliko potrebnoj toleranciji u BiH

Prijemu su nazočili i gotovo svi predsjednici stranaka te brojni veleposlanici na čelu s veleposlanikom Republike Hrvatske Tončijem Staničićem kao i drugi domaći predstavnici društvenog, znanstvenog i kulturnog života te međunarodni predstavnici kao i predstavnici dobrotvornih i nevladinih organizacija.

Uz kardinala Puljića na primanju su bili: apostolski nuncij u BiH nadbiskup Alessandro D’Errico i njegovi suradnici, vojni biskup u BiH mons. dr. Tomo Vukšić, provincijal Franjevačke provincije Bosne Srebrene fra Lovro Gavran te najbliži suradnici kardinala Puljića u Nadbiskupskom ordinarijatu vrhbosanskom kao i predstavnici raznih crkvenih institucija i redovničkih zajednica na čelu s predsjednicom Konferencije viših redovničkih poglavara i poglavarica BiH s. Ivankom Mihaljević.

U uobičajenom prigodnom obraćanju kardinal Puljić je ponajprije zahvalio svima na čestitkama i lijepim željama za Božić i za Novu godinu te uputio pozdrav i dobrodošlicu svima nazočnima. Zahvalio je svima koji su učinili da slavlje Božića bude vidljivo, a osobito predstavnicima medija koji su pratili božićna događanja i uprisutnili ih u javnosti. Kazao je kako mu je posebno drago što je slavlje Božića, prema njegovim saznanjima, proteklo mirno i bez provokacija.

Podsjećajući na simboliku Božića, u kojem kršćani prepoznaju približavanje čovjeka Bogu, kardinal Puljić je rekao kako su svjedoci udaljavanju ljudi jedni od drugih na raznim razinama iako se radi na procesu integracije i globalizacije:

“Do sada se proces integracije pokazao manjkav jer nedostaju osnovne moralne i duhovne vrjednote koje moraju biti temelj približavanja čovjeka čovjeku na trajnim vrijednostima, a ne samo na koristi, interesu, profitu i potrošnji. Mnogi stalno spominju recesiju, a ona je u biti depresija”, kazao je kardinal Puljić napominjući kako i čestitanje Božića stvara ozračje povjerenja i otvorenosti, uvažavanja različitosti u jednakopravnosti.

Kardinal Puljić je podsjetio kako je prošle godine na Božićnom primanju spomenuo problem PDV-a koji se ne vraća crkvenim institucijama te kazao da stoje pred invalidnom državom koje ne rješava probleme koji se tiču prava i sloboda Crkava i vjerskih zajednica spomenuvši nedonošenje zakona o restituciji i denacionalizaciji, zakona o vjerskim blagdanima, o socijalnom i mirovinskom osiguranju vjerskih službenika itd.

Zapitao je i kada će zaustaviti nemoral i kriminal u društvu?

- Svi bi htjeli da bude bolje, ali bez nas i bez Božje pomoći neće biti bolje. Bog neće izostaviti svoju pomoć, ako čovjek pokaže spremnost i dobru volju, istaknuo je kardinal Puljić zaželjevši svim katolicima čestit Božić i božićne blagdane te da u 2012. godini sve prati Božji blagoslov u dobru zdravlju, iskrenoj suradnji, slozi i miru.

Čestitajući kardinalu i vjernicima Katoličke crkve predstojeći Božić, predsjedajući Bećirović rekao je za kvalitetno uređenje odnosa na relaciji država – vjerske zajednice nužno više konstruktivnog dijaloga i dobre političke volje. Ipak, dodao je on, postoje i prepreke koje je moguće otkloniti znatno brže, dosljednom primjenom Zakona o slobodi vjere i pravnom položaju crkava i vjerskih zajednica u Bosni i Hercegovini koji je donesen 2004. godine.

- Katolička crkva je svojevremeno predložila mehanizam za jednaka prava naroda, građana pa i vjernika – Bosna i Hercegovina kao ustavom uređena država četiri regije u kojoj niti jedan narod ne bi imao više od 40 a manje od 30 procenata vlasti, rekao je kardinal Puljić. On je Daytonski ustav danas uporedio sa luđačkom košuljom koja nam je svima navučena i naglasio da su takvom stanju doprinijeli predstavnici svih naroda koji su u proteklom periodu bili nositelji vlasti u Bosni i Hercegovini.

(Hrvatska riječ)

“Katolici u ovoj zemlji ostvarit će svoja prava onoliko koliko ih ostvari i hrvatski narod”, kazao je kardinal Puljić u Sarajevu nakon 53. redovitog zasjedanja Biskupske konferencije BiH na čijem je dnevnom redu među ostalim bilo i stanje katoličkog puka koji tamo živi.

O tome su bosanskohercegovački biskupi izvijestili i apostolskog nuncija u BiH Alessandra D’Errica a s njim su razgovarali i o tome što crkva u BiH može poduzeti na tom planu uz potporu Svete Stolice.

“Važno je postati svjestan stanja a mi smo kao crkva dužni ukazati na probleme državi ali i međunarodnoj zajednici. Oni moraju shvatiti da ovdje nema mira bez jednakih prava”, izjavio je vrhbosanski nadbiskup.

Odgovarajući na pitanje novinara o tome koji su zabrinjavajući faktori za katolike u BiH, kardinal Puljić je, izrazio žalost radi nepostojanja popisa stanovništva iz čijih podataka bi se mogle napraviti prave usporedbe.

Napomenuvši da Katolička crkva posjeduje unutarnje podatke prikupljene u vrijeme posjeta svećenika obiteljima za Božić, izrazio je zabrinutost da je, upravo na temelju tih podataka, broj katolika u BiH posljednjih godina u opadanju iako je u nekim poratnim godinama bio u blagom porastu.

Osvrnuvši se dalje na stanje katolika u ovoj zemlji, a podsjećajući pri tome da ih većina pripada hrvatskom narodu u BiH, istaknuo je da jednakopravnost jednog naroda ne može biti ostvarena bez ispunjavanja istih prava za sva tri konstitutivna naroda, kao i za ostale narode u BiH u svakom dijelu zemlje.

Na novinarski upit o tome, misli li da učestali napadi na vjerske objekte imaju veze s pokretanjem projekta Međureligijskog vijeća u BiH “Monitoring napada na vjerske objekte i druga mjesta od značaja za crkve i vjerske zajednice u BiH” u 2010. godini, kardinal Puljić je odgovorio da se takav dojam dobiva i zbog češćeg izvještavanja o medijima. Upozorio je na povremenu neodgovornost onih koji su zaduženi za čuvanje reda i mira jer ponekad sve prebace na maloljetnike koji opet imaju svoje roditelje.

Spomenuo je i da je sadašnji politički rječnik ponekad opterećavajući i može doprinositi stvaranju ozračja napada. Kazao je da odgovornost mora preuzeti cijelo društvo kako bi svi radili na stvaranju suživota uz poštovanje u različitosti u izgradnji boljeg sutra.

Na pitanje o tome, što biskupi zajedno s Apostolskim nuncijem mogu učiniti na polju rješavanja problema ugroženosti katolika u BiH, kardinal Puljić je kazao kako je na Crkvi prvenstveno da ukazuje državi na probleme, a odgovornost je države da te probleme rješava. Spomenuo je i potrebu da i međunarodnoj zajednici ukazuju kako stabilan mir nije moguć bez jednakih prava te da tek tada Crkva, kao katolička zajednica, može ostvarivati ta prava na svim prostorima.