Taj zakon je usvojen s obrazloženjem da se žele ukloniti »stoljetne oznake podčinjenosti i kulturne zaostalosti žene muslimanke, da bi joj se olakšalo puno korištenje prava izborenih u Narodnooslobodilačkoj borbi i socijalističkoj izgradnji zemlje«, a slični propisi ubrzo su usvojeni i u Crnoj Gori, Srbiji i Makedoniji.

Formalno, zakon u BiH još uvijek vrijedi, jer prema načelu pravnoga kontinuiteta predviđeno je da u BiH vrijede svi zakoni iz bivše SFRJ, odnosno Socijalističke Republike BiH ako nisu doneseni novi zakoni u određenom području ili su postojeći stavljeni izvan snage.

Dakako, u BiH se zakon iz 1950. godine ne primjenjuje, a žene nemaju praktičnih problema zbog nošenja islamske odjeće, barem pred zakonom.

Stvar je pokušao promijeniti SNSD Milorada Dodika, najveća stranka u Republici Srpskoj, koji je državnom parlamentu BiH prošle godine predložio donošenje zakona o zabrani nošenja odjeće koja onemogućava identifikaciju.

Reduciranje vjerske slobode

Prijedlog zakona nije prošao u parlamentu gdje se vodila burna rasprava o tome je li takav zakon doista potreban iz sigurnosnih razloga ili je riječ o provokaciji iz srpskog entiteta, te da bi se takvim zakonom kršila ljudska prava muslimana i reducirala jedna vrsta vjerske slobode.

Zanimljivo je ipak da ženama u Bosni i Hercegovini nije omogućeno potpuno pokrivanje lica, odnosno nošenje nikaba, barem kada je u pitanju fotografiranje za osobne isprave. Tako u Zakonu o osobnoj iskaznici i Zakonu o putnim ispravama BiH jasno stoji da fotografije u tim ispravama moraju vjerno prikazivati lice podnositelja zahtjeva. Također, ovlaštenim službenim osobama mora se omogućiti da identificiraju osobu, čak i kada je u pitanju žena čije je lice pokriveno nikabom. U praksi, žene često pokazuju lice u pratnji muškoga člana obitelji ili pred policijskim službenikom ženskog spola, što je po striktnim islamskim propisima dopušteno.

Dakako, tek vrlo mali broj žena u BiH potpuno prekriva lice, jer je riječ o tumačenju na kojem inzistiraju pripadnici radikalnog vehabitskog pokreta. Po službenom stavu Islamske zajednice BiH, koji se poziva na mišljenje većine islamskih pravnika, nošenje nikaba, dakle potpuno prekrivanje lica, nije vjerska obveza nego u bosanskohercegovačkim uvjetima žene trebaju nositi tzv. hijab, koji ostavlja otkriveno lice.

Švicarska: Nakon zabrane gradnje minareta, zabranjuju i nošenje burke i nikaba

Švicarci su u srijedu stigli korak bliže ulasku u klub europskih zemalja koje su zabranile nošenje burki i nikaba na javnim mjestima, pa su tako došli u društvo Francuske i Belgije gdje su već ‘pale’ i prve kazne za žene koje su odlučile prkositi zakonu.

Švicarski parlamentarci u donjem domu odobrili su zakon pod nazivom »Maske dolje« sa 101 glasom za i 77 protiv. No, zakon još uvijek mora odobriti gornji dom.

Zakon je predložio Oskar Freysinger iz krajnje desne Švicarske narodne stranke, a njime se zabranjuje pokrivanje lica kada osoba dolazi u bilo kakvu instituciju. Burke će biti zabranjene i u javnom prijevozu, dok će vlasti moći zabraniti ili ograničiti onima s prekrivenim licem da uđu u neku od javnih zgrada zbog sigurnosti drugih ljudi.

Freysinger je, predlažući zakon, obrazložio da u vrijeme kada raste nesigurnost na ulicama sve više i više ljudi skriva svoja lica iza fantomki, maski ili burki. »Zbog toga je nemoguće identificirati te ljude, što je otegotna okolnost u slučaju nasilja ili moguće provjere identiteta«, zaključio je.

Primjeri Francuske i Belgije

Francuska je bila prva zemlja Europske unije koja je prije otprilike šest mjeseci zabranila nošenje burki u javnosti, a Belgija je to učinila u srpnju.

Prije desetak dana i nizozemska vlada je postigla dogovor s antiimigrantskom strankom Geerta Wildersa o uvođenju takve zabrane u svojoj zemlji.

I Italija je na putu da uvede sličnu zabranu nakon što je parlamentarna komisija za ustav ljetos odobrila prijedlog zakona koji će biti dopuna postojećem zakonu o zabrani nošenja maski u javnosti.

U Francuskoj su nedavno izdane i prve kazne dvjema ženama koje su nosile nikab, veo koji potpuno prekriva lice. Dvije žene najavile su da će se žaliti Europskom sudu za ljudska prava. U Bruxellesu su među prvima nastradale dvije žene koje su kažnjene s 50 eura svaka zbog nošenja nikaba u javnosti

Prije nekoliko tjedana francuski trgovac nekretninama Rachid Nekkaz platio je te kazne umjesto kažnjenih žena i pritom najavio da će tužiti Francusku i Belgiju zbog postojećeg zakona.

Nekkaz je osnovao fond vrijedan milijun eura koji bi trebao pokrivati kazne koje proizlaze iz ovog zakona, i to u obje zemlje.

»Francuska i Belgija odlučile su zabraniti mogućnost i slobodu da žene nose što žele. Nije prihvatljivo da europske vlade izglasavaju zakone koji ne poštuju prava pojedinaca«, kazao je Nekkaz novinarima u Bruxellesu.

Iako Švicarska nije dio EU-a, ona je prva europska zemlja u kojoj su građani na referendumu krajem 2009. godine odlučili zabraniti gradnju minareta, što je izazvalo mnoge rasprave o diskriminaciji muslimana.

Izvor: Vjesnik, Zagreb

Iako se tek sad ozakonjuju, rasprave o zabrani nošenja takvih velova sežu unazad nekoliko godina tijekom kojih se pojavio niz argumenata za i protiv, a od početnog zamaha u retorici desnice, ideja je polako dobivala podršku sa svih dijelova političkog spektra.

Tako je još 2006. poznati nizozemski desničar Geert Wilders rekao da je burka simbol srednjeg vijeka i simbol protiv žena. Kako je rasprava o zabrani sve više napredovala postalo je jasno da najveću potporu zabrana ima upravo iz redova populističkih desničarskih stranaka diljem Europe. Sve te stranke također su se zalagale i za nestanak minareta iz europskih gradova, a popularnost su uglavnom zarađivale na antiislamskoj retorici.

Prošle je godine francuski predsjednik Nicolas Sarkozy nošenje burki nazvao znakom podčinjenosti. Kako je sve više zemalja krenulo istraživati mogućnost zabrane burki u javnosti ta se ideja odvojila od retorike krajnje desnih stranaka. Tu su se pojavile stanke cijelog političkog spektra pa i ljevice koje sve jače podupiru tu vrstu zabrane.

Nakon debata u Francuskoj i Belgiji, Italiji, Nizozemskoj, Austriji i Švicarskoj, taj tzv. pokret počeo se širiti te se i Španjolska pridružila tom tzv. pokretu s namjerom da se »spriječi upotreba običaja za diskriminaciju odnosno ograničavanje slobode žena«.

U takvoj širokoj raspravi izgubile su se osobe na koje to najviše utječe – žene koje nose nikabe i burke, a kojih nema mnogo. U Francuskoj one čine otprilike jedan posto muslimanki, a u Belgiji procjene govore da oko 270 žena nosi nikab koji pokriva lice, ili burku koja prekriva cijelo tijelo.

Belgija je zapravo trebala postati prva zemlja Europske unije kad je pitanju zabrane nošenja burki, ali ju je Francuska pretekla zbog pada tadašnje belgijske vlade i prijevremenih izbora prošlog lipnja. Ni više od godine dana poslije Belgija nema vladu i po tom je pitanju svjetski rekorder, ali stvari očigledno funkcioniraju. Tako se nedavno zabrana nošenja burki vratila na dnevni red u belgijski parlament, a u srijedu je objavljena u službenom glasilu kraljevstva. Debata je za razliku od 2010. bila nešto manje žestoka.

Naime, oni koji podupiru zakon kao glavni argument navode promociju ženskih prava i sprečavanje podjele zemlje na islamsku zajednicu s jedne strane, i ostatak belgijskog društva s druge strane. Ipak, većina belgijskih muslimana te mjere smatra diskriminacijom i osjećaju da je time stigmatizirana cijela njihova zajednica.

Argumenti koji podupiru zabranu nisu zadovoljili ni parlamentarnu skupštinu Vijeća Europe koja je još prošle godine rezolucijom pozvala zemlje članice Europske unije da ne uvode zabrane nošenja burki. Pozvala je zemlje Europske unije da umjesto toga energiju usmjere na zaštitu slobodnog izbora žena odnosno slobodu da nose posebnu odjeću u skladu sa svojim religioznim vjerovanjima. Tada je skupština zapravo poručila da su se na udaru tih debata i zakona našla ljudska prava i vjerske slobode.

Unatoč upozorenjima, u Francuskoj je, kao prvoj zemlji Europske unije, prije nekoliko mjeseci odluka o zabrani stupila na snagu, a tamošnje kazne slične su belgijskima – iznose 150 eura uz obvezno polaženje nastave za imigrante. No u Francuskoj postoje i kazne za one koji prisiljavaju žene da nose nikabe i burke koje dosežu i do 30.000 eura pa čak i do godine dana zatvora.

Osim političkih rasprava, u Francuskoj je vladao strah u turističkom sektoru koji se pribojavao pada broja bogatih turista iz Perzijskog zaljeva jer se zabrana odnosi i na strance. Međutim, prema posljednjim izvještajima iz turističkih agencija, turisti iz arapskih zemalja i dalje ljetuju u Francuskoj.

Vlada desnog centra, koja je u listopadu prošle godine donijela zakon, pokrenula je javnu kampanju u kojoj se objašnjavaju razlozi zabrane i pravila njezine primjene.

Tako se u uputama navodi da policija ne može od žena zatražiti da pokrivalo skinu na ulici, nego ih moraju odvesti u policijsku postaju i zatražiti da ga uklone radi identifikacije.

Zakon, koji su kritizirali muslimani diljem svijeta, izazvao je ograničene reakcije u Francuskoj gdje se odvojenost crkve i države smatra ključnim za održavanje mirovljubivog građanskog društva.

Jedan muslimanski trgovac nekretninama pozvao je žene na građanski neposluh tako da nastave nositi nikab ili burku ako to žele te je pozvao pristaše na prosvjednu molitvu pred katedralom Notre Dame.

Rachid Nekkaz objavio je na Internetu da će pomoći u plaćanju kazni te je u tu svrhu već ponudio na prodaju imanje vrijedno dva milijuna eura, prenijela je Hina.

Obrazlažući Prijedlog zakona, zastupnik Drago Kalabić je u nekoliko navrata ponovio da se zakon ne odnosi na jednu skupinu ljudi već na sve one koji nose bilo kakvu odjeću koja nadležne onemogućava u identificiranju osobe.

“Nemojte ovom davati vjerski kontekst jer ovo nema veze s tim. Vjera se ne spominje u ovom prijedlogu i nemojte nam to stavljati u usta”, kazao je Kalabić te dodao da su njihovi motivi isključivo sigurnosnog karaktera.

Poslanik Denis Bećirović je ovaj prijedlog okarakterizirao kao predizborni, provokatorski i neustavan te kazao da “ne zavrjeđuje neku posebnu raspravu”.

Zamjenik predsjedavajućeg Doma Beriz Belkić pokušao je u svojoj diskusiji pomiriti stavove zastupnika te istakao da ovakav Prijedlog ipak nosi sa sobom opasnost od kršenja ljudskih prava i sloboda.

“Svjesni smo da zli ljudi na hiljade načina svakodnevno zloupotrebljavaju vjersku odjeću na različite načine. Ipak, jasno je da se ovdje radi o muslimanima i kada tako selektirate određenu populaciju onda to postane vrlo opasno”, kazao je Belkić.

Prijedlog zakona o zabrani nošenja odjeće koja onemogućava identifikaciju predviđa i novčane kazne od 100 KM, odnosno, zatvorske kazne od jednog do sedam dana, za one koji pokrivaju lice na javnom mjestu i na taj način onemogućavaju identifikaciju.

Zamjenik predsjedajućeg Doma Beriz Belkić odredio je pauzu nakon pitanja zastupnik Željka Kuzmanovića upućenog osiguranju PSBiH o identifikaciji osobe koja je ušla u zgradu Parlamenta i sjela u dvoranu gdje se održavala sjednica, u odjeljku za novinare.

Utvrđeno je da je žena pod nikabom Nađa Dizdarević koja je je novinarima izjavila kako je povrijeđena i razočarana te da se od “drugih ljudi razlikuje tek po komadu odjeće”.

“Zakon o zabrani nošenja nikaba je tek predložen, a ovakvo ponašanje prema meni pokazuje da oni nikada nisu poštovali ženu muslimanku”, kazala je Nađa Dizdarević.

Pojasnila je da u zgradu PSBiH dolazi već dugi niz godina i da je svi u osiguranju poznaju te da nema potrebe za posebnim identifikacijama.

“Kada je bilo potrebe identificirana sam bezbroj puta”, kazala je Dizdarević.

Cijela desnica je glasovala za novi zakon, a cijela lijeva oporba (socijalisti, komunisti i zeleni) odbila je sudjelovati u glasovanju, iako se načelno protivi zabrani. Za stupanje zakona na snagu potrebna je potvrda i u gornjem domu, Senatu, što se očekuje u rujnu.

Zakon će također biti poslan na razmatranje i ustavnom vijeću – instituciji zaduženoj da bdije nad usklađenošću zakona s francuskim ustavom, a nakon njegova stupanja na snagu, žena koja se pojavi u burki ili nikabu u javnosti bit će po zakonu kažnjena sa 150 eura.

U Francuskoj živi pet milijuna muslimana, a ona je, nakon Belgije, druga zemlja koja je usvojila zakon o zabrani islamskih pokrivala.