Tužitelj: Hadžić je, zajedno s Arkanom, odlučivao o sudbini Hrvata

U Haagu je počelo suđenje Goranu Hadžiću, nekadašnjem predsjedniku takozvane Republike Srpske Krajine Goranu Hadžiću. U uvodnoj riječi tužitelj Douglas Stringer opisao je kako su u Lovasu, Erdutu, Iloku, Tovarniku i drugim mjestima Hadžićevi podanici provodili “bezakonje i brutalnost u ljeto i jesen 1991.”

Tužitelj Douglas Stringer je podsjetio da je JNA 19. studenoga zauzela vukovarsku bolnicu, a da je drugi dan provedena evakuacija te su muškarci odvojeni od žena i djece. Oko 200 ljudi u pet autobusa odvezeno je u vojarnu JNA, dok je šesti autobus stigao kasnije. Istovremeno, objasnio je tužitelj, na sastanku u Veleprometu Hadžić je, zajedno s Arkanom odlučivao o sudbini Hrvata.

“Hadžić se žustro suprotstavljao prebacivanju hrvatskih zarobljenika iz SAO SBZS u zatvore u Srbiji” te je inzistirao da “tim ustašama sudi ovaj narod iz srpske autonomne oblasti”, kazao je tužitelj, navodeći Hadžićeve riječi iz intervjua srpskim medijima.

“Ključna je uloga Gorana Hadžića da zarobljenici ostanu u logorima u blizini Vukovara, da ne odu u zatvore u Srbiji…On je preuzeo odgovornost za te zarobljenike….a dokazi će pokazati da nije bilo sumnje kakva ih sudbina čeka”, istaknuo je tužitelj. Također podsjeća na njegovu izjavu da je “sam uzeo sebi u zadatak” da vrati zarobljenike koji su već bili prebačeni u Sremsku Mitrovicu.

Nakon sastanka u Veleprometu zarobljenici su odvedeni u poljoprivredno naselje Ovčara i smješteni u hangar za poljoprivrednu opremu. Prilikom izlaska iz autobusa, prepričava tužitelj, morali su proći kroz tzv. “špalir”, a pripadnici TO-a i paravojnih formacija su ih “udarali i šutirali”. Tijekom noći se u hangaru nastavilo premlaćivanje, uslijed čega je umrlo najmanje dvoje zatvorenika.

“Poslije ponoći, do samog jutra 21. studenoga 2011., zatvorenike se izvodilo iz hangara, poredalo uz iskopanu jamu i likvidiralo. Pogubljeno je 260 ljudi, a 2006. godine su u masovnoj grobnici pronađeni posmrtni ostaci njih 194”, rekao je tužitelj. Na poljoprivrednom imanju Lovas i u Dalju, nastavio je tužitelj, ubijeno je 35 ljudi, dodao je tužitelj.

U nastavku svoje uvodne riječi opisao je mučenja zarobljenika i u Borovokomercu, Erdutu i Lovasu, silovanja žena i izvođenja na lažne egzekucije te dolazak Hadžića na mjesto predsjednika tzv. RSK. Stringer tvrdi da je rezultat politike na čelu koje je bio Hadžić bilo etničko čišćenje područja cijele tzv. SAO Krajine.

“Najmanje 180.000 ljudi nesrpske nacionalnosti protjerano je s tog područja, od čega samo u Vukovaru 20.000 ljudi”, rekao je tužitelj.

U detalje je opisao pokolj u Lovasu 18. listopada 1991., kada je 50 hrvatskih zarobljenika odvedeno u minsko polje i kada se na njih pucalo. Tada je ubijen 21 Hrvat, kazao je tužitelj.

Podsjetio je i na listopad 1991., kada je Ilok napustilo 8000 ljudi, te na sudbinu obitelji Frane Papa i 11 Hrvata pretučenih i ubijenih u centru za obuku u Erdutu. “Etničko čišćenje tragično je povezano s kolapsom Jugoslavije i potom se nastavilo u BiH i na Kosovu. Ali počelo je u Hrvatskoj 1991.”, kazao je tužitelj.

Hadžića tužiteljstvo tereti za niz ratnih zločina, kako za zločine protiv čovječnosti tako i zločine počinjene kršenjem ratnog prava i običaja. Optužen je za progone na političkoj, rasnoj i vjerskoj osnovi, istrebljenje, ubojstva, zatvaranje, mučenje i okrutno postupanje prema hrvatskom i drugom nesrpskom stanovništvu u zatočeničkim objektima na poljoprivrednom dobru Ovčara, vukovarskom Veleprometu, u Erdutu, Dalju i Borovu Selu, kao i u Srbiji, na poljoprivrednim dobrima u selima Stajićevo i Begejci, vojarni JNA u Zrenjaninu i vojnim zatvorima u Šidu i Sremskoj Mitrovici.

Hadžić se tereti i za deportacije i prisilno premještanje stanovništva kao i za bezobzirno razaranje naselja i pljačku imovine nesrpskih civila u Dalju, Vukovaru, Erdutu, Lovasu i drugim mjestima u istočnoj Slavoniji. Svi navedeni zločini spadaju u zločine protiv čovječnosti i kršenja ratnog prava i običaja.

Hadžić odgovara i kao član udruženog zločinačkog pothvata pod vodstvom Slobodana Miloševića, koji je imao za cilj “trajno ukloniti Hrvate i druge nesrbe iz velikog dijela Hrvatske” kako bi ta područja postala “dio nove države pod srpskom dominacijom”.

Suđenje Hadžiću počelo je 21 godinu nakon što su se dogodili zločini opisani u optužnici. Prva optužnica protiv Hadžića podignuta je u lipnju 2004. godine, prva izmijenjena optužnica u srpnju 2011., a druga izmijenjena optužnica u ožujku 2012. godine. Od podizanja prve optužnice Hadžić se nalazio u bijegu, a nakon što je u srpnju 2011. uhićen na Fruškoj gori, prebačen je na Haški sud.

Jednom od ključnih figura srpske pobune u Hrvatskoj Hadžić postaje na krvavi Uskrs 1991. napadom, zajedno s Arkanom i kninskom milicijom, na hrvatsku policiju na Plitvicama, kada pogiba Josip Jović, prva žrtva Domovinskog rata.

Iako su bili uhićeni, vlasti u Zagrebu Hadžića, Arkana i ostale puštaju na slobodu, da bi kasnije u odsutnosti bio osuđen na 20 godina zatvora. Hadžić je posljednji od 162 optužena kojima se sudi pred tim ICTY-jem.

Be the first to comment

Leave a Reply

Your email address will not be published.


*