Tuzlanski “Hrvatski glasnik” slavi 20. godišnjicu izlaženja

Lista Hrvatski glasnik, koji izdaje Glavna podružnica HKD “Napredak” u Tuzli, obilježava 20. godinu izlaženja – prvi broj nosi datum 24. prosinca 1992. Tim povodom u Galeriji Kristian Kreković upriličena je izložba pod nazivom “Zajedno u budućnost s Hrvatskim glasnikom”, a u jubilarnom broju, točnije – dvobroju 213-214, objavljen je prigodni tekst glavne urednice Maje Nikolić.

Taj članak, koji svjedoči o prošlosti, ratnoj i poratnoj, ali govori i o budućnosti, prenosimo u cjelosti, uz iskrene čestitke glavnoj urednici i vodstvu Glavne podružnice HKD “Napredak” u Tuzli.

Ljubomir Aždajić bio je prvi glavni i odgovorni urednik Hrvatskog glasnika. U ratnom razdoblju, Hrvatski glasnik na Božić 1992. godine, bio je nada u neka bolja svitanja. Zapravo, to je i bio cilj njegova nastajanja. Ljubomir Aždajić rado je prihvatio ulogu glavnog i odgovornog urednika na prijedlog tadašnjeg Gvardijana fra Petra Matanovića. “Fra Petar me pozvao i rekao mi da bi volio da ja budem glavni urednik.

Iako sam ja bio zadnja, ili bolje rečeno, jedina preostala osoba u tome razmišljanju, moram kazati da sam ja ipak, zajedno s fra Petrom, bio inicijator da se taj list osnuje”, ispričao je Aždajić za Hrvatski glasnik u srpnju 2008.

godine. U prvom broju Hrvatskog glasnika u uvodniku su izišla načela po kojima je list djelovao. “Najponosniji sam na svoje uvodnike koji su uvijek bili kratki jer mi je to davalo mogućnosti da, ako ja mogu biti kratak, mogu kratiti i druge. Najteže mi je bilo kada su veliki političari htjeli da se u tom listiću, koji je ispočetka izlazio na 15, objavljuju njihovi govori čak na 22 stranice”, prisjetio se prvi urednik. Aždajić je poželio da Glasnik nikada ne promijeni svoju formu, te da zadrži misiju nepodlijeganja stranačkim utjecajima. “To je jedini način da se list uspio održati i u ono vrijeme. Da je bilo drugačije, do sada bi, ako ništa drugo, više puta morao mijenjati svoje ime kako to čine druge stranke”, smatra on. Kako danas, tako i prije dvadeset godina, Hrvatski glasnik bio je kroničar vremena, bilježio je sve značajne događaje u Tuzli.

Ono što i danas naglašavamo, ovo je zaista list u kojem je sadržan jedan kontinuitet vremena, jedna povijest.

Takvog mišljenja je i prvi urednik Aždajić. “Hrvatski glasnik je bio vrlo važan list koji može poslužiti za povijest Hrvata u Tuzli. Mislim da je povijesno prezentiranje Tuzle tijekom rata praktički nemoguće bez Hrvatskog glasnika, jer se tu vide sva previranja, sve ono što donosi rat. Situacija je davala jače obilježje Hrvatskom glasniku jer se puno toga značajnog pojavilo u toj novini”, ističe Aždajić, i dodaje da je list bio tu kada je grmilo i bitno je utjecao da se konsolidira život u ratu, te da je sretan što se i danas publicira. “Čitajući Hrvatski glasnik zapazio sam da se hrvatski puk nalazi u teškoj situaciji. To su činjenice koje su zasigurno utjecale da se list sve više okreće Crkvi, a manje politici. Hrvatski glasnik je u danim trenucima bio politički list. Primijetio sam neko malo odustajanje od tog političkog opredjeljenja, ali sada vidim da to nije bez razloga jer ovdje politika nije dobra”, kaže Aždajić i dodaje da je današnjica donijela mnoge negativne rezultate koje je on nekada u svojim tekstovima predviđao.

Na čelu Hrvatskog glasnika dugo godina bio je i Juraj Novosel, istaknuti Napretkovac. Njegova ljubav prema ovom listu bila je nemjerljiva. Uređivao ga je s puno ljubavi, požrtvovnosti, nikada ne posustajući.

Njegova vizija bila je širiti mir i dobro. On se u svom radu okružio brojnim mladim ljudima koji su s radošću pisali. On je Hrvatki glasnik iznimno volio, a to je listu bilo potrebno, jer u vremenima koja su slijedila pokazivana je sve manja zainteresiranost za očuvanje jednog kroničara kakav je bio Hrvatski glasnik.

Juraja Novosela nikada ništa ne bi pokolebalo.

Sam je bio spreman kucati na vrata, razgovarati sa svim ljudima, uvijek ističući da je Hrvatski glasnik naš, da ga trebamo čuvati i pomoći mu da izlazi. Na petnaestu obljetnicu Hrvatskog glasnika 2007. godine, pokojni Juraj Novosel podijelio je s čitateljima svoja sjećanja na nastajanje novine. “Hrvatski glasnik je sigurno bio jedan od važnih čimbenika u najtežim vremenima za Hrvate BIH. Glasnik je ostao dostojanstven, principijelan i argumentiran sve do današnjih dana. Glasnik je svojim porukama utjecao na konsolidiranje hrvatske zajednice, na ostanak na ovim prostorima, na snošljivost, razumjevanje i suživot svih naroda koji žive u BiH. Također, bio je promicatelj kulture i tradicije hrvatskog i drugih naroda BiH”, napisao je pokojni Juraj. Hrvatski glasnik je na Božić 1992. godine počeo izlaziti na 16 stranica, zatim na 20, te na 28 i 32 stranice, a danas već izlazi na 36 stranica, s nakladom od 700 brojeva. Jedno vrijeme u listu je tiskan prilog pod nazivom “Usora”, kao i književni podlistak literarne sekcije “Glas hrvatske mladosti”, te podlistak “Glas brčanskih Hrvata”. Hrvatski glasnik oduvijek je davao doprinos kulturnom, vjerskom i nacionalnom životu i o tome upoznavao širi krug čitatelja. Jedno vrijeme je bio jedino glasilo u Tuzli, a i danas je, nakon što su se ugasili “Tuzlanski list” i “Front slobode”.

“Uloga Hrvatskog glasnika je vrlo značajna ne samo za Hrvate već i za sve narode koji žive na ovim prostorima. O njegovoj ulozi govorili su mnogi ugledni ljudi, publicisti i znanstvenici, oni koji znaju koliki je značaj pisane riječi. Hrvatski glasnik je predstavljen u mnogim gradovima naše zemlje, u Hrvatskoj, Austriji, Mađarskoj. Čita se u Tuzlanskoj županiji, Bosni i Hercegovini, Hrvatskoj i petnaest zemalja u inozemstvu”, napisao je u studenom 2007. godine Juraj Novosel.

Hrvatski glasnik nalazi se i u Vatikanskoj knjižnici u Rimu. Profesor Novosel dugo godina je kao urednik spominjao jednu ideju koju je želio realizirati. “Od objavljenih materijala u svim brojevima treba tiskati nekoliko knjiga. To će biti knjige o životu i radu ljudi ovoga kraja, u vrlo teškim vremenima na kraju prošlog stoljeća i koje će imati povijesnu ulogu”, smatrao je Novosel.

“Tuzlanska periodika ne pamti da je imala nacionalni list koji je redovito izlazio toliko godina.

Nikada prije kulturne vrijednosti Hrvata nisu na ovakav seriozan način bile predstavljene Hrvatima i drugima. Hrvatski glasnik je ispisao i ustanovio ključne stranice hrvatske opstojnosti u Tuzli. Tuzla nije imala u grafičko – dizajnerskom smislu ljepšeg lista”, napisao je Juraj Novosel kojem dugujemo veliku zahvalnost za opstojnost i dostojanstvenost Hrvatskog glasnika.

Desna ruka profesora Juraja bio je Ivica Kovačević, profesor povijesti. Ivica je nakon smrti Novosela bio njegov nasljednik na uredničkoj poziciji. S istim entuzijazmom i istom voljom preuzeo je Hrvatski glasnik. Mladalačkom snagom kojom je zračio, Ivica Kovačević nije se bojao odgovornosti kakva je bila uređivanje Glasnika. Početkom svog uređivačkog angažmana često se u svojim uvodnicima prisjećao Juraja Novosela vjerujući da je i on negdje u nebeskim visinama sretan jer list izlazi. Ivica Kovačević, kao urednik, list je uveo u njegovo punoljetstvo. “U najtežim ratnim trenucima, kada je većina ljudi razmišljala na način kako dočekati sutrašnji dan, Napretkovci su gledali drukčije, vizionarski. U tim najtežim danima Glasnik je našao svoj put do brojnih tuzlanskih obitelji, u njima se udomio i ostao dio nas sve do danas”, kaže Kovačević te napominje da su kultura u BiH pa i glasila iz kulture u veoma nezavidnom položaju.

“I sami smo svjedoci koliko je ustanova i institucija kulture ugašeno u proteklih godinu dana u Bosni i Hercegovini. Ni Glasnik nije u puno boljoj poziciji.

Teško je nekome pojasniti kako to da Hrvatski Glasnik danas izlazi rjeđe nego u ratnom i poratnom periodu”, dodaje Kovačević. On se u jednome slaže s prvi urednikom Ljubomirom Aždajićem, da Hrvatski glasnik bez obzira na sve poteškoće ipak mora izlaziti i dolaziti u obitelji. “Upravo zbog svega toga, ljudi okupljeni oko Napretka, ali i drugih institucija i šire društvene zajednice moraju uložiti dodatne napore kako Hrvatski Glasnik, koji je našem gradu, ovoj sredini i ovim ljudima itekako potreban, bude i ostane ono što je oduvijek bio, list svih nas, naš Hrvatski Glasnik”.

Na naše pitanje kakva ga sjećanja vežu za Hrvatski glansik, Kovačević odgovara da je ponosan što je i sam dio ove uspješne priče HKD “Napredak” Tuzla, priče koja traje punih dvadeset godina. “Napretku od srca čestitam. Uz Glasnik me vežu samo lijepa sjećanja.

Ljubav prema ovom listu u mene je usadio gospodin Juraj Novosel, osoba koja će za mene uvijek biti i ostati sinonim za Hrvatski Glasnik. Raditi s Jurekom za mene je bilo neprocjenjivo iskustvo. Glasnik je bio njegovo čedo i takav je odnos gospodin Novosel utkao i u sve one koji su na bilo koji način sudjelovali u stvaranju lista”, kaže Ivica i zaključuje da je Glasnik istinski postao dio svih nas. “Kada je tako, onda se taj posao radi s najvećom ljubavlju i nikakva odricanja tada nisu teška niti velika”, istaknuo je.

Iako su dolazila sve teža vremena za Hrvatski glasnik, Ivica Kovačević nikada nije posustajao. Njegova vjera da će Glasnik, bez obzira na sve, izlaziti kontinuirano, ni druge nije dala pokolebati. Pa tako ni mene, današnju urednicu ovog vrijednog kulturnog glasila. Iako danas zapravo svemu presuđuje politika, iako se nastoji ugasiti sve ono što jača duh, napominjem da je i moj entuzijazam, kao što je bio i kod prethodnih urednika, jači od svih nedaća. Jer, ima li išta gore nego biti kulturno obezglavljen? Smijemo li jednu povijesnu baštinu kakva je ispisana na stranicama Hrvatskog glasnika tek tako ugasiti? Uvjerena sam da će Hrvatski glasnik i dalje svjedočiti brojnim povijesnim događajima, preživjeti i ovu krizu kakva nije vladala ni 1992. godine. Ovom listu nije presudila agresorska ruka, pa je velika odgovornost na nama da mu ne presudi ni današnja ruka bezosjećajnosti.

Vjerujem da će neki novi nasljednici, slaveći peto Glasnikovo desetljeće, pa i prvo stoljeće, pisati o nastajanju Hrvatskog glasnika i prisjetiti se ljudi koji su ga stvarali. Uvjerena sam da će Hrvatski glasnik sada, nakon dva desetljeća postojanja, ići i korak dalje – postati glasilo HKD Napredak na razini cijele zemlje.

Osobno ću se za to založiti.

Be the first to comment

Leave a Reply

Your email address will not be published.


*