Povijesne tv-besmislice akademika Sidrana

Jedan akademik bi trebao znati da Katarina, usprkos prilično udomaćenom mišljenju, nije posljednja bosanska kraljica, jer je faktički zadnja kraljica, logično, bila žena zadnjeg kralja, Stjepana Tomaševića, imena Mara

Piše: Marin Buljan | bljesak.info

Ako ste do sad mislili, onako odoka, da je Stjepan Vukčić – Kosača rođen u onoj lijepoj zgradi preko puta SPC Rondo u Mostaru, a koju narod zove Kosača, a na kojoj još stoji ime vlasnika, onda ste vi pravi, ciljani gledatelj, kojega je ciljao Abdulah Sidran, akademik na privremenom radu na televiziji.

Ako su vam Hrvati ustvari Bosanski katolici, a nešto se kao vole dičiti i da su Hercegovci, onda ste još više mili autoru televizijskog priloga.

U petominutnom skeču (a kako drugačije nazvati prilog Face TV-a emitiran u Centralnom dnevniku Senada Hadžifejzovića?) Sidran je gledateljima odlučio razbiti ustaljeni (čitaj: “srpsko – hrvatski nacionalistički mit”) o Herceg(ovcu) Stjepanu, koji je, dokazuje Sidran, rođeni Bosanac (čitaj: Bošnjo) i samim time poručuje kako nema nikakvih Hercegovaca, jer smo svi mi, ustvari, jedno te isto, znači Bosanci (čitaj: Bošnjaci)

Ako je i od ovakvog akademika, previše je!

Na stranu lik i djelo Stjepana Vukčića Kosače, čiju je biografiju, očito punu (danas bi rekli ) holivudskih zapleta, realno, nemoguće do tančina istražiti. Na stranu sve vezano uz mutnu i maglovitu povijest Bosne i Hercegovine prije dolaska Turaka, koja se danas više no ikada siluje kako se kome prohtije, ali “prava istina” koju nam je ponudio Sidran, kao alternativu dosadašnjim zabludama (nego kako!) sigurno će mnogima olakšati pogled na budućnost.

Nakon njegovog priloga Hercegovci će, kao pojam, kod većinskog gledateljstva Centralnog Dnevnika, izgubiti na specifičnoj težini, Hrvati će se, kao sinonim za nekakvu drčnu i separatnu Hercegovinu, teško moći izboriti za pravo na svoju stranu istine o Kosači, jer Akademik je u pet minuta narodskim rječnikom i sumnjivim argumentima slavodobitno pobio sve ostale povjesničare i njihove godinama stvarane teze (čitaj: “nacionaliste”) i uz pomoć nekih dobrodušnih ali neukih seljaka (čitaj: uglednih domaćina iz mjesta Kosača, legitimnih nasljednika dotičnog HS Kosače) dokazao da Kosača, ne samo što nije bio Hercegovac, nego je sva ta Hercegovina, pa i sami Hercegovci došla od toga, što je Stjepan u Splitu, uzeo mađarsku titulu, jer je nešto bio dobar i šurovao s Mađarima. Akademskim riječnikom govoreći, Kosača je bio mufljuz, koji je iz vlastite zajebancije onomad podijelio Bosnu, stvarajući kao Bosanac tamo nekakvu Hercegovinu.

U svom pojednostavljivanju pogleda na lik i djelo Hercega Kosače, Sidran ne preza ni od iznošenje potpunih besmislica, te će, izvlačeći riječi iz lokalnih stanovnika, navesti kako je Kosačina majka bila ujedno i zadnja bosanska kraljica, Katarina. Čini se da Akademik u zadnje vrijeme gleda puno turskih sapunica, pa je malo pomiješao kome tko što dođe, pa je u ovom slučaju jadna Katarina ispala u prilogu majka onome tko joj je zapravo otac. S nestrpljenjem čekam nastavak Sidranove sage o Kosačama – i možebitnu priču o Katarininom mužu, pa se pitam hoće li uspjeti ne pomiješati Stjepana Tomaša i Stjepana Tomaševića. Ipak su tri Stjepana na jednom mjestu malo previše, zar ne?

Usput, jedan akademik bi trebao znati da Katarina, usprkos prilično udomaćenom mišljenju, nije posljednja bosanska kraljica, jer je faktički zadnja kraljica, logično, bila žena zadnjeg kralja, Stjepana Tomaševića, imena Mara. Ali, kako je Akademik Katarinu već nazvao Kosačinom majkom, mislim da je previše očekivati da poznaje i ovu sitnicu.
Međutim, nije rodoslovlje Kosačino i potomaka njegovih bitno u cijeloj priči, nije bitno ni mjesto rođenja kao takvo, ni “jedna od ovih mu je rodna kuća” koju nam je pokazao Sidran (iako trošne, kuće su očito napravljene u malo friškije doba od 1404. godine). U cijeloj priči je bitna ideja čitavog ovog priloga. A ideja je da ima postojati jedna sasvim nova istina, neprovjerena, laička, nategnuta i zašto ne reći – u dobra doba izmišljena, a koja će, onako bošnjački i državotvorno, parirati “nacionalističkim historiografskim istinama Srba i Hrvata” i uz ovakvu medijsku podršku, nadaju se mnogi, uskoro nadjačati obje, barem na ovim područjima.

Kosača nije bio nikakav Hercegovac, nego Bošnjo, reče Akademik, a ja se bojim da danas ima mnogo više onih u BiH koji misle da je baš tako – i da svi znaju “o’ čega je to Kosača”. Što je babi milo, to joj se i snilo – ili skraćeno rečeno – Što baba SANU, to joj takoreći BANU.

2 Comments

  1. Blagi Bože u šta se ovaj Sidran pretvorio?
    Izgleda, da ovaj”Parkins” smatra da i Hrvati i Srbi postoje od dolaska turaka-osmanlija, agresora ili kako već da ih nazovem.
    Ružno je Sidrane rugati se istoriji… to si nebiste smjeli dozvoliti, nije Vam se to događalo prije 20-tak godina!

  2. Pa to je Muslimansko-Bošnjačka fora da smo svi Bosanci ili ti Bošnjaci…Kako to da Bošnjaka nema nikad pa eto ih iskočiše odnekud 1992 godine…

Odgovori na nnnn Otkaži odgovor

Your email address will not be published.


*