TV scenarij za podjelu Belgije: Koristi i štete od rascjepa

Željno su je iščekivali. Naročito u Flandriji. 21. studenog 2010. godine, emisija Panorama na kanalu VRT sadržavala je i reportažu s naslovom Plan B, scenarij za cijepanje Belgije. Podsjetimo, novinar Ivan De Vadder potrudio se istražiti posljedice cijepanja zemlje propitujući panel od jedanaest sveučilišnih profesora. Svatko je bio pozvan da, s aspekta svoje discipline, objasni praktične posljedice belgijskog razvoda. U filmu je i sam novinar iznenađen susretljivošću koju su pokazali njegovi sugovornici, ocjenjujući da se i tu radilo o dokazu da plan B nije više u Flandriji tabu-tema.

Pa što proizlazi iz te vježbe koja je na sjeveru zemlje bez presedana? Pa samo to da je rascjep zgodna stvar, ali na kraći rok u najmanju ruku nerealistična. Cijena koju bi trebalo platiti, uključujući i Flandriju. Bila bi previsoka. Postoji suglasnost o tome da će se rascjep, ako do njega dođe, odvijati kroz dugotrajne i tegobne pregovore dviju zajednica. Stručnjaci se ne zadržavaju o programiranoj teškoći podjele belgijskog duga. Na osnovu kojih postotaka? Pitanje i dalje stoji. Što učiniti sa belgijskim nacionalnim željeznicama (SNCB), gdje je 50% osoblja frankofono, a Valonci ne bi mogli tražiti više od 40% financijskih sredstava koja se trenutno dodjeljuju saveznim željeznicama. Kako podijeliti nekih 1.500 zgrada koje pripadaju saveznoj državi? Bez sumnje na osnovu mjesta na kojem se nalaze, odgovara reportaža. Sva pitanja sudaraju se s jednom realnošću: na međunarodnom planu ne postoji nikakvo pravilo za rastakanje država. Dakle, pregovori su neizbježni.

A taj proces mogao bi potrajati godinama, oslabio bi zemlju na međunarodnim tržištima pa bi stoga prijetila opasnost da porastu kamatne stope na pozajmice koje bi uzimala država ili države. Stručnjak koga su o tome pitali spominje skok od 0,5 do 1 %, što bi Flandriju koštalo beznačajnih dvije milijarde eura. Film objašnjava i administrativne gnjavaže na koje bi naišla poduzeća koja se suočavaju s više poreskih sistema (a koje separatističke stranke relativiziraju). Povrh toga, svaka nezavisna država ne bi u svim oblastima postala djelotvornija. Tako, na primjer, flamanska armija bila bi marionetska vojska osuđena na to da se udruži s drugim zemljama.

A što reći o razini bivšeg belgijskog nogometa ako bi tri regije morale podijeliti dva-tri vrhunska kluba nacionalnog prvenstva?
Ipak se stručnjaci, većinom Flamanci, slažu da bi u slučaju razvoda Flandrija vjerojatno bolje prošla nego Valonija i Bruxelles, čiji je glavni problem niska stopa zaposlenosti, otkriva dokumentarac.

Flandrija raspolaže infrastrukturama prvog reda kao što je luka Antwerpen, cijelom mrežom srednjih i malih poduzeća i belgijskom obalom kojom bi, prirodno, upravljala sama. Čak i ako ne bi dobila upravu nad prijestolnicom, Flandrija bi opstala, izvlačeći punu korist iz svojih aduta.

Na kraju, ostaje očito problem Bruxellesa. Panorama je u nedjelju uvečer suočila dva viđenja: budućnost grada nezavisnog od Flandrije ili Valonije koju priželjkuju njegovi stanovnici, ili zajednička uprava dviju zajednica nad gradom. Ovu drugu opciju Philippe Van Parijs, profesor na Katoličkom sveučilištu u Louvainu, nazvao je “kolonijalističkom”. A tu je i poreska opasnost za Flandriju ako, kao što je običaj u Europi, radnici budu morali plaćati porez tamo gdje rade: 5% flamanskih poreskih obveznika radi na briselskom tlu. Po završetku jednosatne emisije sastavljene od intervjua i političke fikcije, koju je VRT napravila s velikim profesionalizmom i objektivnošću, plan B čini se mnogo, mnogo manje privlačan. (Mathieu Colleyn, La Libre Belgique)

Moguće, ne i poželjno

Sjajni dokument što ga je Ivan De Vadder ponudio na kanalu VRT o “planu B”, naime o eventualnoj podjeli zemlje, jasno je ukazao na tri stvari:
1. Da, razvod je moguć. I druge države imaju iskustvo rastavljanja do kojeg se došlo pregovorima, i u nekim slučajevima građani nemaju razloga da se žale.
2. No Belgija nije zemlja poput drugih. Čak i usprkos naporima stranke N-VA da tu nezavisnost vide ne više kao san, već kao pozitivan projekt, analize najpozvanijih stručnjaka koji su u reportaži iznosili svoje mišljenje pokazuju da bi nezavisnost bilo nevjerojatno teško postići. Mnogo teže nego dosadašnje reforme države. Ali naročito objašnjavaju, s olovkom u ruci, da bi u razdoblju tranzicije taj scenarij gurnuo zemlju u financijske i ekonomske teškoće mnogo teže nego što su ove današnje. Povrh toga, ništa ne govori da bi rascjep popravio blagostanje građana, čak ni onih koji bi tada živjeli u toj maloj naprednoj Flandriji, okrenutoj sebi samoj. Flandriji lišenoj, uza sve to, i svoje sadašnje prijestolnice Bruxellesa, koji frankofoni Belgijanci očito ne bi ispustili, protivno onome što pomišljaju neki flamanski sanjari.

3. Treba dakle iskoristiti sva sredstva da bi se uspješno proveo plan A. Sporazum je moguć. No nemojmo biti naivni: uvijek treba imati na umu strategiju stranke N-VA i njezinu volju da jednoga dana ostvari nezavisnost Flandrije. Čak i protiv želja flamanskog stanovništva. (Francis Van de Woestyne)