Uspostava vlasti – borba za hrvatske fotelje

Umjesto da inzistira na formiranju vlasti u skladu s izbornim rezultatima, važećim zakonima, ustavima (BiH, Federacije BiH i RS-a), ranije utvrđenim političkim načelima i načelom konstitutivnosti triju naroda, visoki predstavnik najavljuje ozakonjenje onoga što se danas radi uz kršenje tih zakona, ustava i načela

Piše: Ivan Šabić | Vjesnik.hr

Završni čin konstituiranja državnog parlamenta Bosne i Hercegovine, koji je dao nadu da bi nakon njega mogao uslijediti i odlučujući korak u formiranju izvršne vlasti, ipak nije bio nagovještaj zaokreta nego tek rezultat jednog taktičkog manevra. Podsjetimo: pri izboru zamjenika predsjedatelja Doma naroda Parlamenta BiH iz reda hrvatskog naroda predsjednik HDZ-a BiH Dragan Čović dobio je jednoglasnu potporu izaslanika, uključujući i glas izaslanika SDP-a BiH Krunoslava Vrdoljaka.

Taj spektakularan obrat otvorio je nadu da će, u skladu s izbornim rezultatima i načelom rotacije na čelnim funkcijama, uslijediti formiranje Vijeće ministara koje igra ulogu središnje državne vlade, no sve je ostalo samo na nadi.

Izborni rezultati, “pretočeni” u zastupnička mjesta, kažu da su relativni pobjednici parlamentarnih izbora SDP BiH i SNSD, koji imaju po osam od ukupno 42 zastupnička mjesta, a prema načelu rotacije premijersku dužnost, tj. dužnost predsjedavajućeg Vijeća ministara, u sljedećem mandatu treba obnašati političar iz reda hrvatskog naroda što znači da bi ga, prema dosad važećim načelima i logici funkcioniranja vlasti u državi triju konstitutivnih naroda, trebala predložiti stranka ili koalicija koja je na izborima dobila većinu hrvatskih glasova.

No, Predsjedništvo BiH mandat za sastav vlade povjerilo je Slavi Kukiću, profesoru na Ekonomskom fakultetu Sveučilišta u Mostaru, kojega je kandidirao SDP BiH, iako je jasno da SDP-ov kandidat ne može dobiti potrebnu većinu u parlamentu, jer ga, osim zastupnika HDZ-a BiH i HDZ-a 1990, neće podržati ni većina zastupnika iz RS-a.

Informaciju da su tri člana Predsjedništva BiH, birajući između troje predloženih kandidata (osim Kukića, kandidati su bili i Borjana Krišto, koju je predložio HDZ BiH, te Mladen Ivanković Lijanović, kandidat Narodne stranke “Radom za boljitak”) za mandatara imenovali Slavu Kukića priopćio je Nebojša Radmanović, predstavnik srpskog naroda u “kolektivnom šefu države”, koji nije, s obzirom na to da je glasovanje bilo tajno, mogao iznositi nikakve pojedinosti o tome kako je koji član Predsjedništva glasovao. No, budući da je dan nakon toga Radmanović izjavio kako je odluka Predsjedništva da mandat da Kukiću dovela do još veće političke polarizacije u BiH te da sve to “može BiH uvući u još dublju krizu”, nema nikakve dvojbe da je SDP-ov kandidat prošao zahvaljujući glasovima Bakira Izetbegovića i Željka Komšića. Drugim riječima, pri donošenju odluke o tome koji bi Hrvat u sljedećem mandatu trebao obnašati premijersku dužnost presudio je glas hrvatskog člana Predsjedništva kojeg su izabrali Bošnjaci.

Cijelu tu farsu visoki predstavnik međunarodne zajednice Valentin Inzko prati izjavama da je je na izborima u listopadu prošle godine došlo do “primjetne promjene stava u pravcu nenacionalističkog pragmatizma među bosanskohercegovačkim biračima”, da sada postoji veliki broj birača koji žele drukčiju politiku te da će biti nužno reformiranje Ustava BiH “kako zakone ne bi mogli lako blokirati manjine političara”, što je još jedan blagoslov gruboga kršenja elementarnih prava jednog (najmalobrojnijeg) od triju konstitutivnih naroda.

Prethodni je, podsjetimo, dao pri formiranju vlasti u Federaciji BiH kada je, koristeći se protektorskim ovlastima, poništio odluke Središnjeg izbornog povjerenstva i legalnom proglasio izvršnu vlast iako je formirana prije nego što je završeno konstituiranje federalnog parlamenta i iako je njen izbor podržalo pet od 17 hrvatskih izaslanika u Domu naroda, a ustavom je propisano da je mora podržati barem jedna trećina izaslanika iz svakoga konstitutivnog naroda i natpolovična većina svih izaslanika.

U osnovi je političke krize koja paralizira BiH od listopada do danas borba za fotelje koje pripadaju Hrvatima, a “primjetne promjene stava” o kojima govori Inzko, ako ih mjerimo brojem osvojenih zastupničkih mandata, dogodile su se isključivo u bošnjačkom biračkom tijelu, dok u srpskom biračkom tijelu promjene idu prema jačanju Dodikova SNSD-a, za koji je teško reći da predstavlja pravac “nenacionalističkog pragmatizma”, a u hrvatskom biračkom tijelu praktički su nezamjetne.

Pri tome Inzko nagovještava i ustavne promjene koje bi dokinule utjecaj “manjine političara” ne govoreći, doduše, na koju manjinu misli, no imajući u vidu sve što se događalo na političkoj sceni BiH od izbora u listopadu do danas, očigledno je da Inzko cilja na manjinu koju čine izabrani predstavnici jednoga konstitutivnog naroda koji nikada ne mogu postati većina jer predstavljaju najmalobrojniji od triju naroda.

Visoki predstavnik, dakle, umjesto da inzistira na formiranju vlasti u skladu s izbornim rezultatima, ustavima (BiH, Federacije BiH i RS-a), važećim zakonima, ranije utvrđenim političkim načelima i načelom konstitutivnosti triju naroda, umjesto da radi na ispravljanju očitih ustavnih anomalija, od kojih je najuočljivija (ali ne i jedina) ona da hrvatskog člana Predsjedništva BiH biraju Bošnjaci, najavljuje ozakonjenje onoga što se danas radi uz kršenje ustava, zakona i načela.

1 Comment

Leave a Reply

Your email address will not be published.


*